MUZIKA
Registruj se i postani i TI clan Muzika Foruma!
Pristupi

Zaboravio sam šifru

Traži
 
 

Rezultati od :
 


Rechercher Napredna potraga

Statistike
Imamo 2976 registrovanih korisnika
Najnoviji registrovani član je BrankaS

Naši korisnici su poslali ukupno 14346 članaka u 5870 teme
Oktobar 2017
PonUtoSreČetPetSubNed
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031     

Kalendar Kalendar

Fluks RSS


Yahoo! 
MSN 
AOL 
Netvibes 
Bloglines 



Ostale misterije

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Ostale misterije

Počalji od Admin taj Sub 12 Jul 2008 - 19:20

Bilbijske zagonetke

Kako su unistene Sodoma i Gomora

Andjeli najavili katastrofu

Kada danas neko govori o stanju kao u Sodomi i Gomori, najcesce zeli da opise neki apokalipticki dogadjaj ili da osudi neko nemoralno ili bludno ponasanje. Gotovo niko i ne razmislja o tome da se iza ova dva imena gradova mozda krije precizan (i istinit) izvjestaj o jednoj uzasnoj katastrofi. Mozda atomskoj!



U 19. poglavlju prve knjige Mojsijeve ka ze se, naime, da su jedne veceri skromnom i cestitom Lotu dosla dva anðela. Lot je bio jedan od malobrojnih stanovnika grada Sodome koji se nisu odavali uobicajenom bludnom i razvratnom nacinu zivota. Kada su s njim vidjeli prelijepe neznance, neki su drski razvratnici od Lota odmah trazili da im dva nebeska posjetioca stavi na raspolaganje kako bi se, kako se kaze u Bibliji, “bacili na njih” sto zapravo ne znaci nista drugo nego seksualno zlostavljanje i silovanje.

Misija andjela
Anðeli su, meðutim, dobro znali s kim imaju posla. Zahvaljujuci svojim natprirodnim mogucnostima, oni su napasnike kaznili sljepilom, a onda su od Lota trazili da sa svojom porodicom cim prije napusti Sodomu. Odali su mu tajnu da je Bog odlucio razoriti i unistiti Sodomu i Gomoru zbog razvratnog zivota njihovih stanovnika, koji su zaboravili na red i moral i pretvorili se u razularenu nastranu svjetinu koja je smisao zivota trazila u neprekidnim bahanalijama.

Legenda kaze da Lot nije bio odusevljen time sto mora da napusti rodnu kucu i sto mora da ide u daleka brda, ali se povinovao zahtjevu nebeskih glasnika pa je sa suprugom i objema kcerkama krenuo u planine. Anðeli su im prethodno jos naredili da se za sobom ne osvrcu prije nego sto stignu do dalekog cilja. Kako je poznato, Lotova se zena nije pridrzavala ovog uputstva pa je svoju neposlusnost i znatizelju platila zivotom!

Uzasno unistenje
No, prije nego sto je, kao sto stoji u Svetom pismu, postala “kip od soli”, jos je uspjela da vidi dolinu, svu u vatri i dimu, koja je izgledala kao da je zemlja u plamenu. Sodoma i Gomora su vatrenim ognjem zbrisane sa zemlje, a jedini prezivjeli svjedoci bili su Lot i njegove kcerke. Strasni biblijski dogaðaj koji ovdje opisuje Mojsije, djelomicno podsjeca na izjave ocevidaca koji su prezivjeli eksplozije dvije atomske bombe - u Hiroshimi i Nagasakiju.

Ova ce biblijska legenda, mnogo kasnije, ponukati neke istrazivace i znanstvenike, meðu kojima je najpoznatiji svicarski pisac Erich fon Deniken, da postave hipotezu da je prilikom razaranja Sodome i Gomore takoðer bilo upotrijebljeno atomsko oruze i to od strane visokorazvijenih interplanetarnih bica. Prema Denikenu, Lotova zena nije se pretvorila u kip od soli, nego je zaostala za stanovnicima grada u bijegu i tako nastradala kao zrtva atomskog pustosenja. Nesto kasnije nasao ju je muz prekrivenu bijelim pepelom (u Bibliji: so).

Bibijska Hirosima
Ova se fantasticna hipoteza, doduse, ne moze dokazati, ali ona nije daleko od izvjesne logike. U svakom slucaju, ona se ne moze niti potvrditi a niti opovrgnuti!
Jedna druga teorija, koju vecina ljudi moze bolje razumjeti, polazi od toga da je dva grada, zapravo, razorila snazna vulkanska erupcija. No, prema znanstvenim saznanjima, u predjelu oko Mrtvog mora vec vise od 10.000 godina nije bilo nikakve vulkanske aktivnosti.

Jesu li “bogovi” iz svemira, bez obzira na to iz kojeg razloga, pretvorili Sodomu i Gomoru u neku vrstu biblijske Hirosime?!
- Na ovo pitanje niko nikada nece moci sa sigurnoscu da odgovori, ali je moje misljenje da su ovaj atomski napad izveli legendarni praoci visoke vedske kulture - smatraju Erich fon Deniken i NASA-in konstruktor svemirskih brodova inzenjer Josef Blumrich. - To su isti oni nebeski ratnici koji su, prema kazivanjima Mahabharate, najznacajnijeg staroindijskog epa, posjedovali strasna oruzja, poput “plamena indire”, “jezika unistenja”, “sestre smrti” ili razarajuceg “oruzja brame”!...l
avatar
Admin
Admin Muzika Foruma
Admin Muzika Foruma

Pol : Ženski Godina : 30
Zodijak : Bik Mačka
Broj poruka : 12371
Poena : 6910
Reputacija : 12
Datum upisa : 11.06.2008

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ostale misterije

Počalji od Admin taj Sub 12 Jul 2008 - 19:23

Bilbijske zagonetke



Drevne zagonetke

Svjedoci Potopa

Da li su pristalice biblijske legende o Postanju u zabludi kada smatraju da se neke pojave u vezi s prirodom i covjekom mogu objasniti katastrofama?



Prije dvadesetak godina, 5. januara 1982. godine, poslije desetodnevnog procesa, americki federalni sudija Viljem Overton zabranio je primjenu Zakona broj 590, koji je guverner Arkanzasa potpisao 19. marta 1981. godine. Taj Zakon nalagao je javnim skolama ove drzave na dodiru Srednjeg zapada i krajnjeg Juga Sjedinjenih Americkih Drzava, nastavu oslonjenu iskljucivo na Postanje, to jest, uprosteno receno, na biblijsku knjigu Postanja kao na jedini izvor ispravnog znanja o covjeku i Zemlji.
Sustina ove afere su, naravno, zamjerke glasovitom prirodnjaku Carlsu Darvinu i Teoriji evolucije. To ide dotle da – prije 1960. i poslije cuvenog procesa o srodstvu covjeka i majmuna u Tenesiju, 1925. – u skolskim udzbenicima to gotovo nisu ni pominjali. Izgleda, uostalom, da opreznost izdavaca ponovo iz nastavnih programa, manje ili vise, izbacuje evoluciju, otkako jaca ofanziva pristalica Postanja, koji pokusavaju da se prihvate zakoni, slicni zakonu broj 590, u drzavama najosjetljivijim prema religioznom komformizmu.

sta su pokazala istrazivanja?
Ovoga puta, medutim, napadnuta su i druga znanstvena podrucja. Zakonodavci traze da se posveti paznja shvatanjima koja, u potpunom skladu sa biblijskom pricom, nastoje da “objasne geologiju Zemlje katastrofizmom, ukljucujuci i Potop u cijelom svijetu” i koji podrazumjevaju “skorasnji nastavak Zemlje i covjeka”. Ovakvi prijedlozi izazivaju osmjeh u Europi, u kojoj su djeca zasticena od izdavackih ekscesa vjerskog fanatizma.
Ali, bolje je biti oprezan: znanstvene sumnje - i pored ocaranog i povjerljivog svijeta – navode neke znanstvenike da vjeruju da mitoloske i biblijske price ponekad vrijede vise od nekih modernih znanstvenih hipoteza.
Vjerski svjedoci na procesu u Litl Roku, bili bi odusevljeni kada bi saznali da jedan tekst francuskih istrazivaca M. Rosinjola, V. Nesterofa, P. Oliva i K. Vernjoa, koji se pojavio poslije pomenutog sudenja, upravo podrzava njihove stavove. Ovi su znanstvenici istrazivali sta se nakon Potopa dogodilo na dnu istocnog dijela Sredozemnog mora. Oni su analizirali periodicno talozenje dubokih crnih nanosa, bogatih organskim materijama, koji se obrazuju kad je voda pri dnu mirna i siromasna kiseonikom zbog velike slanosti, uz postojanja na povrsinskom dijelu vode koja je gotovo slatka. Ove naslage, bogate ugljenikom, mogu se lako datirati. Najmlade su s tacnoscu od stotinjak godina, nastale izmedu 7960. i 8970. godine prije nase ere i, takode, izmedu 10.440. i 11.760. godine.
Strucnjaci vode spor o mogucim uzrocima postojanja na povrsini, na velikim morskim prostorima, malo slane vode. Jedna od hipoteza smatra da je to zbog topljenja ledenjaka u kvartalu, ali oznacena starost je nedovoljna. Izucavanje vegetacije na osnovu analize polena takode ne omogucuje da se pretpostave neke pretjerane lokalne kise. Jedino objasnjenje izgleda da je u ogromnom povecanju nanosa rijeke Nila, nekoliko stotina godina prije nastajanja ovih zagonetnih nanosa.

Potop u dva cina
Izucavanje paleoklime u istocnoj Africi, gdje se nalaze oba izvora rijeke Nila: Plavog Nila u Etiopiji i Bijelog Nila u africkim jezerima, pokazuju da je 19.000 do 13.000 godina prije Krista, tropska zona bila krajnje susna i hladnija, ali da su, naglo, poslije toga vremena, pale obilne kise u ekvatorijalnom pojasu Zemljine kugle: ta pojava je, uostalom, slijedila ubrzo zatopljenjem euroazijskih ledenjaka.
Sistem Nila, koji je do tada bio neveliki potok, morao je prema Mediteranu prenijeti goleme bujice iz ekvatorijalnog pojasa. Bio je to potop u dva cina, jer ponovni povratak suse prekida ovaj period za hiljadu-dvije godina. Analiza morskog dna, koju su izvrsili francuski znanstvenici E. Van-Kampo, K. Diplesi i M. Rosinjol, prema obalama Arabije i Somalije, potvrduju da je jak period kisa zahvatio ovu susjednu ekvatorijalnu zonu prije, priblizno, 11.000 godina.
Geologija nilske doline pokazuje, uistinu, da se priblizno u to vrijeme zbio veliki nalet voda podivljalog Nila. Sjeverno od Asuana, na primjer, nalazi se veliko kamenje, otkinuto od stjenovitih formacija koje se nalaze daleko, usred Sudana!
Te strasne poplave nisu mogle proci nezapazeno. Egipat je davno prije toga bio naseljen. Od 16.000 godina prije nove ere, povecavao se broj sela na ivicama plodne doline, kvalitet kamenih oruda se poboljsao, a pripitomljavanje zivotinja i bilja zabiljezili su ocigledan napredak. I onda se, odjednom, broj naselja smanjuje za 80 posto i nestaju divlje zitarice iz privrede koja je bila na pragu otkrivanja poljoprivrede. Tocak povijesti, je vjerovatno, vracen za nekoliko hiljada godina!

Izmedu mitologije i znanosti
Ti dramaticni dogadaji morali su ostati u sjecanju naroda Bliskog istoka i prirodno se ukljuciti u legende i mitologiju. Kolektivno pamcenje zadrzava krajnosti, ali se znanost obnavlja svakodnevno. Pa ipak, navika na jednolicno i na ono sto se ponavlja koju smo stekli, morala bi nas nagnati na oprez. Statistika uspavljuje budnost i znatizelju.
Godine 1954. jedna rijeka u Teksasu, koja je pod kontrolom od 1900. godine, porasla je fantasticno, deset puta vise nego u bilo kojem zabiljezenom slucaju. Analiza taloga kojeg je ta rijeka nanijela u posljednjih desetak hiljada godina, pokazala je da se takve bujice, cije se postojanje nije pretpostavljalo, ponavljaju najmanje jedanput u svake dvije hiljade godina.
Pristalice Postanja, mozda, ne grijese u potpunosti kada smatraju da katastrofe mogu objasniti neke pojave u vezi s prirodom i covjekom. Ali je sudija ipak bio u pravu: na kraju krajeva, ispostavlja se da Egipat i Teksas ipak nisu bili istovremeno poplavljeni...
avatar
Admin
Admin Muzika Foruma
Admin Muzika Foruma

Pol : Ženski Godina : 30
Zodijak : Bik Mačka
Broj poruka : 12371
Poena : 6910
Reputacija : 12
Datum upisa : 11.06.2008

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ostale misterije

Počalji od Admin taj Sub 12 Jul 2008 - 19:24



Mutanti – od antike do danas

Kolekcija cirkuskih kreatura

Sve do pedesetih godina proslog stoljeca najveci dio svjetske javnosti bio je ubijeden da mutanti i himere uistinu egzistiraju na nasoj planeti.



Tome su uveliko doprinosile i cudovisne kreature koje su posjetioci mogli da vide ispod golemih satri najpoznatijih svjetski cirkusa: Polucovjek-polumajmun, Covjek - lav, Covjek - slon, Covjek - gusjenica, Covjek sa tri noge... Cijela jedna galerija nevjerovatnih zlohudiih nakaza sa cijim se tijelima i sudbinama priroda grdno poigrala.
Doduse, bilo je i onih koji su sami "proizvodili" monstruozna covjelika bica. Ali, nijedan od njih, cini se, nije znao od svog posla napraviti spektakl kao sto je to znao Amerikanac Phineas Taylor Barnum (1810 - 1891). On je 1841. godine u New Yorku otkupio glasoviti Americki muzej i - zahvaljujuci svojoj "kolekciji" ljudolikih kreatura - pretvorio ga u najpopularniji zabavni park. Ljudi su hrlili iz cijele Amerike kako bi vidjeli divljake sa Bornea, enormno debele zene, zive skelete, albinose, bradate zene, zive kanibale, patuljke, hermafrodite...
Barnum se prepustio svojoj razigranoj suludoj masti: publici je nudio cudovisna ljudska tijela, prilagodena svojim neobicnim zamislima. Malo nepravilnih tackica na kozi i... evo djecaka-leoparda na sceni!
Na slican su nacin nastale "zena sa glavom mule", "djevojcica kamila", "zena-macka", "djecak-kornjaca", "muskarac-aligator"...
Godine 1868. Americki muzej je izgorio u pozaru. To, medutim, Barnuma nije bacilo u ocaj. Organizirao je novu firmu - Barnumov muzej, menazerija i cirkus - u kojoj ce najznacajniju uloge imati klunovi, trapezisti i nakaze. Poslije smrti Barnuma, firma ce dobiti ime Ringling Brothers, Barnum and Bailey Circus i sve do pedesetih godina 19. stoljeca bit ce to najveci cirkus na svijetu.
Ali, svijetom su krstarile i istinske kreature, najcesce osobe koje su rodene sa teskim tjelesnim deformitetima ili su u ranom djetinjstvu oboljele od teskih i neizlijecivih bolesti o kojima zvanicna medicina gotovo da nije nista znala. Uostalom, pogledajmo ko su bila ta nesretna bica na cijim su sudbina spretni i beskrupulozni menadzeri zgrtali goleme zarade...

Sara Baartman: Fat bum!
Jadna Sara! Cim bi se pojavila na ulicama Londona, objesni bi djecaci kretali za njom i podrugljivo dovikivali: "Fat bum! Fat bum!..."
Godina je 1810. i mlada Afrikanka iz plemena Hotentota privlaci paznju svojom ogromnom pozadinom, koja nije nista drugo do pozamasne naslage masnog tkiva na straznjici i butinama, vrlo cesta pojava kod zena njenog naroda. Zbog toga je djecaci i zadirkuju dobacujuci joj "Fat bum! (Velika guzica!)..."
Dva probisvjeta su je otkrili u Juznoj Africi, njenoj domovini, i u njoj vidjeli nacin dobre i lahke zarade, pokazujuci je za nekoliko novcica znatizeljnim Englezima. Senzacionalna najava objavljena u listu "Morning Post" "Otkrijte Veneru Hotentota!" bio je dovoljan da Londonci nahrupe u cirkus.

Medutim, uskoro su pocele glasine o losem postupanju sa djevojkom. Africki institut podnio je zalbu za zastitu njenog dostojanstva. Iznenadenje sudija bilo je veliko kada je Sara izjavila da se dobro osjeca i da je zadovoljna nacinom kojim zaraduje za zivot. U stvari, ni trenutni "menadzeri", ni oni kojima je bila preprodana nisu joj placali ni jedan novcic. No, ni jedni ni drugi nisu skrtarili na alkoholu, tako da je Sara uvijek bila polupijana.
Godine 1814. kada se londonska publika zasitila africke senzacije, Sara odlazi u Pariz gdje ce zavrsiti u rukama nekog pokazivaca medvjeda. No, tada joj je zdravlje vec bilo podosta naruseno. Ni godinu dana kasnije, u noci 29. decembra 1815. godine, ona umire u jednom cumezu na periferiji francuske prijestolnice.
Cuveni francuski zoolog Baron Cuvier motrio za je zivota na Saru, koju je - zamislite - uporedivao sa velikim majmunima. Nakon smrti, dodatno ga interesira njeno tijelo, kako bi i autopsijom dokazao rasisticku teoriju tadasnjih europskih znanstvenika da su bjelci superiorniji od crnaca. Uzeo je nekoliko organa iz njenog mrtvog tijela, oslobodio skelet i napravio odlivak od obojenog gipsa, koji je godinama bio izlozen u Muzeju covjeka u Parizu.

Maximo i Bartola: Izmisljeni Asteci
Dva neobicna djeteta za koja se danas pouzdano ne zna da li su uistinu bili brat i sestra, kako to tvrdi legenda, patila su od teske bolesti, mikrocefalije (mozak manji od normalnog), patologije koja im je dala krhko tijelo i zakrzljalo mentalno ponasanje. Neki ih je spanjolski avanturista otkrio u Salvadoru. Prodao ih je jednom americkom varalici koji je lansirao debelu izmisljotinu da su Maximo i Bartola potomci slavnog srednjoamerickog naroda, Asteka, i da ih je pod neobicnim okolnostima nasao zatocene u starom asteckom gradu Iximayau.
Da bi u svojoj izmisljotini bio sto uvjerljiviji, skretao je paznju posjetilaca na neobicnu slicnost izmedu ovo dvoje sirote djece i nekih prastarih kamenih skulptura sto su poticale iz vremena Maja i Asteka. Bilo je to dovoljno da zainteresira neuke Amerikance.
Kada su 1849. godinu prvi puta pokazana americkoj publici izazvala su pravu senzaciju. Zbog toga su uskoro uslijedile turneje po Engleskoj, Francuskoj, Belgiji... Po povratku s turneje, Barnum ih angazira u svom Americkom muzeju. S vremenom, interesovanje publike je splasnulo, pa se oko 1890. godine sirotim maloumnim nakazama gubi svaki trag.

Jack Earle: Div iz Teksasa
Sredinom dvadesetih godina, student Sveucilista u Teksasu, Jack Earle, kome su razuzdani hormoni rasta odredili neobicnu zivotnu subinu, posjecuje Ringling Brothers and Barnum and Bailey Circus. Ugledavsi tog dugonju od 2,30 m, vlasnik cirkusa, izvjesni Clyde Ingles, prilazi mu i bez okolisenja kaze: "zelite li biti div?" Casak kasnije, posao je bio zakljucen.

Prema legendi cirkusa, Jack Earle se preobratio u prvorazrednu cirkusku atrakciju. Istini za volju, on je do tada vec snimio nekoliko filmova, kao sto su "Hansel i Gretel" (1923) ili "Jack i cudotvorni grah". Cetrnaest godina nosit ce najneobicnije kostime, prije nego sto se bude povukao u penziju.

Lucia Zarate: zena lutka
Liliputanka Lucia Zarate nije prva liliputanka koja je napravila unosnu karijeru. Od egipatskih farona do nasih dana, patuljasti ljudi fasciniraju publiku. U Rimu su ih cak proizvodili, maltretirajuci novorodencad kako bi sprijecili njihov rast. Ni europski kraljevski dvorovi nisu mogli bez njih: kraljica majka Katarina de Medici imala ih je pet, a njen sin sarl IX, cak - osam!

Lucia Zarate je bila uistinu posebna. Po svemu sudeci, ona je bila najminijaturnije ljudsko stvorenje koje je ikada zivjelo na nasoj planeti. Rodena u Meksiku, nije presla 50 cm u odraslom dobu - velicina bebe - ni tezinu od 2,26 kg - koliko je teska prosjecna macka! Suprotno najcescim oblicima bolesti patuljatosti, kao sto je akondroplazija, vezana za nenormalan razvoj kostiju, ona je imala savrseno proporcionalno tijelo, sto je od nje napravilo pravu zivu lutku. zivahna i uvijek dobre volje, imala je smisla za biznis: pokazivala se za 20 dolara na sat, sto je za ono doba bila prilicno visoka tarifa. Godine 1890. prelazeci vozom snjezne planine Rosez, tragicno se prehladila. Umrla je u svom kupeu, ne docekavsi da proslavio svoj 26. rodendan.

Stefan Bibrovski: covjek s licem lava
Jos kao dijete, mali Stefan Bibrovski, roden 1890. godine u poljskom gradu Wilezagori, imao je lice prepuno dugih dlaka, sto je bio prvi znak da boluje od ekstremnog oblika bolesti zvane hipertrikoza. Uskoro mu je glava potpuno okosmatila, pa su ga vrlo rano poceli pokazivati u mnogim europskim gradovima. Dobio je i novo, prikladnije ime: "Lionel, ovjek s lavljim licem"!
Kada je njegova majka bila trudna, pricali su prvoklasni bjelosvjetski lazovi, dozivjela je traumu gledajuci kako njenog muza na jednom safariju u Africi razdiru krvolocni lavovi. Upravo taj sok i preveliki strah, odredili su, navodno, izgled njenom jos nerodenom sinu, koji se - kakve li lazi - rodio sa lavljom grivom.
Nakon kratkotrajnog prolaska kroz satre cuvenog cirkusa Barnum, Lionel ce najveci dio svog zivota provesti u Europi. Umro je u Italiji 1930. ili 1932. godine. Za razliku od svoje hiperdlakave sabrace, nikada nije prihvatao ulogu divljaka. Naprotiv, kada je pozirao fotografima, najcesce je oblacio najmodernija odijela. Mozda je to bio nacin da podsjeti da, ispod maske cirkuskog stvorenja, zivi osjecajan covjek koji govori pet jezika.

Krao: Izgubljena karika
Zvali su je "Krao, izgubljena karika", iako bi joj bolje pristajalo ime - "zena s bradom"! Rodena u Laosu 1876. godine, ova je nesretna zena jos od prvih godina svog zivota patila od hirsutizma, zenskog oblika pretjerane dlakavosti. Njeno lice i tijelo bili su pokriveni dugim dlakama, pa je vec sa nepunih sest godina debitovala u svom prvom nastupu pred cirkuskom publikom.

Umrla je 1926. godine kao, navodno, zivi dokaz Darvinove teorije o evoluciji, predstavljajuci "izgubljenu kariku", stvorenja koje nije bilo ni majmun, ni covjek, mada je imalo osobine i jednog i drugog. Do kraja zivota naucila je engleski, francuski i njemacki, i s nevjerovatnom ravnodusnoscu se nosila sa svojom neveselom sudbinom.

Daisy i Violet Hilton: Sijamske blizanke
zivot sijamskih bliznakinja Hilton bio je po mnogo cemu jedinstven. Rodene su 1908. godine u Brajtonu (Engleska), s tijelima sraslim ispod kicmenog stuba. Ne mogavsi se o njima brinuti, majka ih je prodala ili poklonila svojoj poslodavki Mary Hilton, koja je odmah skuzila korist koju moze imati ukoliko ih bude pokazivala u cirkusima ili na cestim sajmovima. Sa cetiri godine, djevojcice putuju po Njemackoj, a sa pet ih vec ceka unosna turneja po australijskom kontinentu. Gdje bi se god pojavljivale izazivale bi prvorazrednu senzaciju. Uostalom, kako i ne bi, kada su izvanredno plesale, pjevale, svirale klavir, klarinet, violinu...
Kada s njima ne bi bila zadovoljna, gospoda Hilton bi ih strogo kaznjavala, najcesce tukla. Nakon njene smrti, situacija se pogorsala, jer je njena kcerka s njima postupa jos strozije. Najcesce bi djevojcice zatvarala i drzala izvan kontakta sa bilo kim.

Nesretne Daisy i Violet Hilton postat ce slobodne tek nakon dugog i kompliciranog sudskog procesa, posto su dokazale da se o sebi mogu same brinuti. Desilo se to 1931. godine, u 23. godini njihova zivota. Tek nakon toga dozivljavaju pravi uspjeh. Nastupaju u pozoristu i na filmu, a slavu postizu nakon snimanja cuvenog filma "Nakaze" ("Freaks") Toda Browinga, u kome, pored njih, nastupaju Johny Eck i princ Randian. Uskoro se obje udaju, ali bracne veze nisu potrajale.
Nakon zanosnih tridesetih godina, nastupaju teska vremena. Turneje postaju sve rjede, a njihov bankovni konto postaje sve tanji. U Majamiju otvaraju prodavnicu hamburgera, zatim, posto su potpuno osiromasile, krecu put Kalifornije, gdje dobijaju posao blagajnica u supermarketu. Godine 1969. nakon sto su tesko oboljele od gripe, Daisy i Violet su pronadene mrtve u svom stanu.

Princ Randian: Covjek gusjenica
Vecina posjetitelja Barnumovog cirkusa sjecaju ga se kao nezaboravnu atrakciju: Cudovisni princ Randian, Covjek bez nogu i ruku, nazvan - "Covjek-gusjenica"! Neobicna ljudska kreatura, rodena bez nogu i ruku, uspjevala je javno, pred publikom, da savija cigarete i pali ih samo uz pomoc usana! Brijao se na isti nacin. No, u privatnom zivotu, izgleda, princ Randian nije bio lisen bas svih svojih udova, posto mu je njegova zivotna saputnica, princeza Sarah, podarila cetiri zdrava i normalna nasljednika!

Joseph Merrick: Covjek slon
Od svih nakaza i kreatura koje su u proslosti prikazivane ispod cirkuskih satri, najneobicniji je bio Joseph Merrick. Covjek slon!
Postao je glavnim junakom mnogobrojnih novinskih serijala, zanimljivih knjiga, pozorisnih predstava, pa cak i filma, koji je snimljen 1980. godine u reziji Davida Lyncha. Svoju svjetsku slavu, Merrick duguje susretu sa doktorom Frederickom Trevesom, kirurgom u Londonskoj bolnici.

Godine 1884. Treves je u jednoj zabitoj dascari, kako je kasnije napisao, "otkrio najodvratniji primjerak covjecanstva sto ga je ikad vidio". Kupivsi ga za samo dva novcica, zadovoljio je svoju medicinsku radoznalost. Joseph Merrick je imao ogromnu deformiranu glavu - 90 cm u promjeru - na kojoj je bilo vidljivo samo jedno oko. Na njegovom nakaznom tijelu visila je siva otromboljena koza; desna ruka poput cvornaste grane, na kojoj se ne moze razlikovati gornji dio sake od dlana; uzasno deformirani kukpvi i noge...
Da jos uvijek obavlja praksu, Frederick Treves bi danas otkrio sindrom "proteusa", rijetke genetske bolesti koja na ljudskom tijelu stvara ogromne tumore. Ali, taj radoznali znanstvenik iz XIX stoljeca morao se zadovoljiti klinickim istrazivanjem koje je obavio u bolnici. Nakon zavrsenog ispitivanja, nakaznom je nesrecniku dao svoju posjetnicu. Pune dvije godine nije mislio na njega. A onda se Joseph Merrick sam javio i sa puno povjerenja dosao u Londonsku bolnicu. Nakon mnogih godina lutanja i bijede, zaradujuci za zivot tako sto se pokazivao kao zivi monstrum - njegova ruznoca izazivala je strah i gadenje - pa je, zahvaljujuci dr. Trevesu, u bolnici dobio sobu na dozivotno koristenje. Umro je u snu 1890. godine.

Francesco Lentini: Covjek sa tri noge
Da, dobro ste procitali. Ovaj Italijan, roden 1889. godine na Siciliji, imao je tri noge. Dvije svoje i jos jednu, parazita, na kraju kicmenog stuba. Kao glasovita Teksasanka Myrtle Corbin, "zena sa cetiri noge", i nesretni Francesco Lentini je imao "nerodenog blizanca" ciji se samo donji dio tijela razvio i to, anarhicno! Ta treca noga nije mogla biti iskoristena za hodanje, ali mu je sve do smrti 1966. godine sluzila kao prirodni tabure!

Johnny Eck: Akrobata s pola tijela
John Eckhardt roden je 1911. godine samo nekoliko trenutaka poslije svog brata, blizanca, Roberta. Izmedu dvojice brace, postojalo je veliko saveznistvo, ali je postojala i velika razlika: John je, naime, doslovno roden kao - polucovjeka! Rast njegovog tijela u utrobi majke zaustavio se na kraju grudnog kosa. Vitalni organi abdomena, na neki cudni nacin, bili su stisnuti u nedovrsenom trupu i funkcionirali su potpuno normalno.

Kao mladic, postao je zvijezda cirkusa. Obucen u raznobojne svilene kosulje, kakve je obozavao, izvodio je nevjerovatne akrobatske numere, imao nastupe na trapezu ili je uz muziku plesao na rukama. Kasnije, u zrelim godinama zivota, pravio je minijaturne modele cirkusa u kojima je nastupao i bavio se komponovanjem. Umro je 1991. godini, nekoliko dana prije svog osamdesetog rodendana.
avatar
Admin
Admin Muzika Foruma
Admin Muzika Foruma

Pol : Ženski Godina : 30
Zodijak : Bik Mačka
Broj poruka : 12371
Poena : 6910
Reputacija : 12
Datum upisa : 11.06.2008

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ostale misterije

Počalji od Admin taj Sub 12 Jul 2008 - 19:32

Prokletstva



Izmedu istine i maste

Prokletstvo Lokruma

U sjenci dva mnogo cuvenija prokletstva - prokletstva faraona Tutankamona i



U svijetu su danas poznate legende o dva prokletstva: "prokletstvo faraona Tutankamona" i "prokletstvo cuvenog dijamanta Houp". O zanimljivoj storiji o prokletstvu egipatskog faraona Tutankamona, koji je vladao jedva devet godina - od 1358. do 1349. pr.n.e. - napisane su knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Prica je posve bizarna: najmanje tridesetak ucenjaka koji su imali veze sa otkricem Tutankamonovog groba i posmrtnim blagom koje je u njemu otkriveno, izgubili su zivote prijevremeno i pod sumnjim okolnostima. Svakako, najglasovitiji medu njima bili su britanski arheolozi Hauard Karter i lord Karnarvon!

zivopisni otok
Legenda o drugom najpoznatijem prokletstvu - "prokletstvu dijamanta Houp"- cija je vrijednost procjenjena na 42,52 karata, takoder je manje-vise poznata i slicnog je sadrzaja. Ni skupocijeni Houp, naime, nije donio mnogo srece nijednom od bivsih vlasnika, pocev od zlohudog francuskog kralja Luja XIV pa do americke bogate nasljednice Evelin Vols Mek Lin.
U sjenci ova dva u svijetu opcepoznata prokletstva, danas na Jadranu zivi jedna stara legenda koja se vec decenijama prepricava u gradovima i zemljama Sredozemlja. Ona je vezana za jedan od najljepsih hrvatskih otoka, Lokrum, koji se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika.
Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlacan mnogim europskim osvajacima, krunisanim glavama i bogatunima. Ipak, nikome od njih nije donio srecu. Naprotiv!
Od polovice 19. stoljeca pa sve do potkraj Prvog svjetskog rata, dubrovacki je otok bio u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed becke carske porodice. U njegovim zivopisnim morskim lagunama i prekrasnim dardinima, uzivali su najugledniji austro-ugarski princevi, plemici i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskosi uzivali i sami clanovi carske porodice Hasburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romansi, ali i njihovih tragedija. Krenimo redom...

Na smrt osuden
Oto Fridrih Vilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovackom otoku kao zarucnik Elizabetine sestre. Vrativsi se kuci saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije naden je mrtav u jezeru kraj svog imanja!
U aprilu/travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom sarlotom, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josifa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji ce tamo, proglasivsi se za meksickog cara, biti uhapsen, zlostavljan, osuden na smrt i strijeljan. sarlota ce se jos jednom vratiti na Lokrum, ali ce tamo dozivjeti brodolom i jedva ostati ziva. Ipak, njen kraj bit ce tragican: umrijet ce pomracena uma u Maksimiljanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta.
Novi vlasnik Lokruma postat ce prestonasljednik Rudolf (puno ime Franc Karl Josif), jedinac Franca Josifa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovackom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zarucnicom Stefanijom. Stari dubrovacki kronicari kazu da se "zemlja zatresla a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pjescanu lokrumsku obalu. Bio je to, kazu Dubrovcani, predznak skore Rudolfove tragedije.
Pucnji u Sarajevu
I odista, 29. januara/sijecnja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat ce se tragedija koja ce mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomucenim strastima i ljubomorom, austrijski ce prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirisljavim ruzama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godisnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu zivahnu kcerku ugarskog plemica Albina fon Vecere, a nakon toga pucat ce sebi u slijepocnicu i tako okoncati svoj kratki ali uzbudljivi zivot (1858.-1889.)!
Konacno, legende kazu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa supruga Sofija Hohenberg. No, prije odlaska na dubrovacki otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. juna/lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvrsila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom na celu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski ratu u kome su pala - tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko!
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" jos uvijek traje, cekajuci darovite pisce i filmske scenariste, koji ce od prastarih kronika i narodnih kazivanja naciniti pricu za sva vremena...


Poslednji izmenio Admin dana Sub 12 Jul 2008 - 19:34, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
Admin
Admin Muzika Foruma
Admin Muzika Foruma

Pol : Ženski Godina : 30
Zodijak : Bik Mačka
Broj poruka : 12371
Poena : 6910
Reputacija : 12
Datum upisa : 11.06.2008

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ostale misterije

Počalji od Admin taj Sub 12 Jul 2008 - 19:33



Izmedu istine i maste

Prokletstvo faraona

Misteriozna umiranja i nesrece, koje su pratile otvaranje grobnice egipatskog faraona Tutankamona, dale su povoda novinarima i piscima da stvore famu o prokletstvu faraona. Ima li u tome istine?


Gotovo svaki putnik po Egiptu , koji obilazi piramide u Gizi ili kraljevske grobove u Luksoru, mora da je cuo o tajanstvenom prokletstvu faraona, koje treba da sprijeci svako ometanje mira u kojem pocivaju mumije mrtvih kraljeva starog Egipta. I stvarno, vec su brojni pljackasi grobova, istrazivaci i arheolozi, nakon sto su otvorili na hiljade godina stare grobnice, umrli pod krajnje misterioznim okolnostima.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Hauarda Kartera (Howard Carter) i lorda Dzordza Karnavona (George Carnavon), koji su 1922. godine dosli do upravo senzacionalnog otkrica. U cuvenoj Dolini kraljeva, poznatoj po brojnim kraljevskim grobnicama, u blizini staroegipatskog glavnog grada Tebe, Karter je pronasao jos zapecaceni ulaz u grobnicu legendarnog faraona Tutenkamona, koji je egipatskom imperijom vladao prije vise od tri hiljade godina, u vremenu izmedu 1336-1327. godine pr. n. e.

Pogrebna riznica
O svom senzacionalnom otkricu s odusevljenjem je javio svojoj meceni, lordu Karnavonu, koji je organizirao i finansirao ekspediciju. Dobivsi radosnu vijest, lord Karnavon se uputio u Egipat i uskoro je stigao na mjesto zbivanja. Za dvojicu engleskih istrazivaca i arheologa pronalazak neotvorene faraonske grobnice bio je veliki uspjeh u koji gotovo da nisu mogli povjerovati. Medutim, medu egipatskim radnicima i pomagacima, koji su vec ranije slusali o misterioznom prokletstvu faraona, nije bilo osobitog odusevljenja. Zbog toga su oni na otvaranje grobnice gledali sa izvjesnim podozrenjem.

Opijeni nevjerovatnim uspjehom, engleski istrazivaci nisu mnogo brinuli o tome. Sve te price o prokletstvima, oni su dozivljavali kao egipatska praznovjerja i i nisu im pridavali nikakav znacaj. Zbog toga su, odmah po dolasku lorda Karnavona iz Londona, odlucili da otvore teska spoljnja vrata kraljevske grobnice. Posao nije isao nikako lako, pogotovo sto je otvaranje grobnice i prodiranje u podzemne prostore, pratio niz razlicitih nesreca. Tako se dogodilo da je proslo i nekoliko mjeseci dok se, najzad, 26. novembra/studenog, Karter i Karnavon nisu nasli na zeljenom cilju - u samoj sredisnjoj prostoriji grobnice cuvenog faraona Tutenkamona.
Ono sto su nasli duboko ispod zemlje, u posljednjem faraonovom pocivalistu, bila je bajoslovna nagrada za sve njihove rizike i napore: grobnica je bila netaknuta i ne samo da je sarkofag sa mumijom glasovitog faraona bio neostecen, nego je i ogromno blago - zlato, drago kamenje i dragocijeni umjetnicki predmeti od neprocjenjive vrijedenosti – bilo netaknuto!

Zagonetna umiranja
No, radovanje clanova ekspedicije, na zalost, nije bilo dugog vijeka. Iskopavanja su bila jos u punom jeku kad se lord Karnavon iznenada tesko razbolio i - nekoliko mjeseci kasnije – umro. Lordova smrt se u pocetku objasnjavala njegovim nacetim zdravljem i velikim naporima koje je imao posljednjih mjeseci. Medutim, kada je zatim od iste zagonetne bolesti umro i prvi asistent engleskog arheologa, a onda jedan po jedan – i gotovo svi radnici-mjestani, koji su zajedno sa engleskim istrazivacima medu prvima usli u drevnu grobnicu - za mnoge je to bila potvrda da se obistinilo mracno prokletstvo faraona!
Naravno, misteriozna umiranja i nesrece, dale su povoda ondasnjim novinarima i piscima da se raspisu i da stvore svojevrsnu famu o smrtonosnom osvetnickom pohodu faraonovog duha i prokletstvu koje su sa sobom iz Doline kraljeva ponijeli u Europu svi oni koji su se drznuli da uznemire hiljadugodisnji mir Tutankamona.

Tek u novije vrijeme znanstvenicima je poslo za rukom da udu u trag zagonetnoj smrti iz faraonske grobnice. Bakteriolozi su, naime, na mumiji Tutenkamona otkrili spore mikroskopski malih gljivica. Ti su se avetinjski mikrobi razvili tokom hiljada godina u hermetickim grobnim komorama, a istrazivaci su ih onda u velikim kolicinama uskovitlali i udisali. Kako se pokazalo u komplikovanim eksperimentima, gljivicne su spore nalazile utociste u plucima clanova cuvene arheoloske ekspedicije gdje su postepeno izlucivale smrtonosne otrove i ubijale ih. Ali, nisu svi iz Karterove i Karnavonove ekspedicije umrli od zagonetne bolesti. Neki su zavrsili u saobracajnim udesima ili su sami digli ruku na sopstveni zivot. Kako sve to objasniti?!
I jos nesto, malo je vjerovatno da su faraoni u svoja posljednja pocivalista svjesno ostavljali ovu mikroskopsku ublacku zamku. Konacno, postavlja se kljucno pitanje: kako su uopste mogli znati nesto o postojanju ovih sicusnih izazivaca bolesti? Nisu, naravno. O njihovim neobicnim karakteristikama i njihovom izlucivanju smrtonosnih otrova bakteriolozi su nesto vise saznali tek zahvaljujuci najmodernijoj medicinskoj tehnici!
avatar
Admin
Admin Muzika Foruma
Admin Muzika Foruma

Pol : Ženski Godina : 30
Zodijak : Bik Mačka
Broj poruka : 12371
Poena : 6910
Reputacija : 12
Datum upisa : 11.06.2008

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ostale misterije

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu